Prve naznake korekcijskih sredstava nalazimo još u davno doba rimske civilizacije pa postoje zapisi da su neki bogati patriciji koristili brušeno drago kamenje kao jednostavno povečalo.
Do srednjeg vijeka nije se ta vrsta pomagala bitno mijenjala sve do pronalaska stakla. Razvoj oruđa za brušenje stakla pomogao je da staklo osim ukrasnog materijala nađe svoju primjenu i u zanatstvu. Prve prave naočale, kao korekcijsko sredstvo, pronalazimo u ilustracijama srednjovjekovnih knjiga. Isprva naočale nisu bile današnjeg tipa već su pridržavane rukom za vrijeme čitanja. Njihova gruba izrada, za današnje pojmove, pripisana je kovačima. Ocem modernih naočala može se nazvati Benjamina Franklina koji je ujedinio korekcijske leće u smislen okvir, a samim time i u prototip današnjih naočala. U međuvremenu do današnjih dana evolucija je donijela mnoge oblike, razvoj materijala od kojih su izrađene i načine spajanja, a sve u suglasju i bliskoj povezanosti s modnim svjetskim kretanjima.
Autor:
Siniša Brnad, optičar
Sastavio i prilagodio:
Davor Stubičan