Mjerenje leća izvodi se na nekoliko načina.
Prvi način bio bi preklapanjem leće poznate dioptrijske vrijednosti preko leće nepoznate dioptrijske vrijednosti i praćenjem slike ravnine, koja u ovom slučaju služi kao orjentir, koju daje taj sklop leća. Slika koja se može dobiti je trojaka: u prvom slučaju slika je malo uvećana od uzorka i miče se u suprotnom smjeru od smjera kretanja sklopa; u drugom slučaju može biti malo umanjena i miče se u smjeru kretanja sklopa; u trećem, idealnom slučaju, slika miruje i jednake je veličine uzorku. Prednost ovakvog mjerenja je izuzetno mala jer se lako izvodi kod sfernih leća, a bitno teže i kompliciranije kod sferotoričnih leća. Centriranje takvog sklopa je neprecizno za današnje pojmove jer dobivene oznake odstupaju od granice tolerancije po današnjoj standardizaciji.
Druga metoda je pomoću sferometra. Instrument ima na donjem dijelu dva krajnja nepomična i središnji pomični šiljak, a iznad njih mjernu skalu u dioptrijama. Mjerenje leće se radi tako da se donji dio prisloni na plohu leće da su sva tri šiljka na plohi i očita se dioptrijska vrijednost te plohe. Postupak se ponavlja s drugom plohom i dobivene dioptrijska vrijednosti se zbrajaju. Metoda vrijedi samo kod sfernih leća određene bazne krivine i na današnjim lećama različitih dizajna ploha ne daje točne rezultate. Centriranje leće ovakvim instrumentom nije izvedivo. Lećama je moguće pronaći samo geometrijski ali ne i točan optički centar.
Prihvatljiv način mjerenja dioptrijske leće i određivanje optičkog centra kao i određivanje ostalih parametara na samoj leći je pomoću tjemenog dioptrimetra.
Tjemeni dioptrimetar je instrument koji se sastoji od sistema okulara i objektiva između kojih je ležište u koje se postavlja naočalna leća uvijek konkavnom stranom prema objektivu. Objektiv je donji dio instrumenta koji se sastoji od sistema leća postavljenih tako da se mogu pomicati, mjerne skale izražene u dioptriji s podjelom na četvrt ili na osminu dioptrijskog izvora svjetla. Okular je gornji dio koji je sastavljen od sistema leća između kojih je planparalelna ploča s oznakama nitnog križa s prizmatskim otklonom i tabo ili ISO sheme. Ležište je konstruirano od sklopa za pridržavanje i sklopa za označavanje.
Princip rada je da svjetlosni tok iz objektiva putuje kroz sistem leća preko leće pa kroz okular u oko promatrača. Mjerna skala je sinhrono povezana s klizačem na koji je postavljen sistem leća u objektivu i njihovim međusobnim odnosom udaljenosti stvara se slika suprotne dioptrijske jačine od mjerene leće. U okularu se javlja konačna slika u obliku jasne oznake (fokala). Takvu fokalu namjestimo u centar nitnog križa i označimo leću. Na leći su prisutne tri točke, centralna koja označuje optički centar leće i dvije sporedne, međusobno nasuprotne, koje služe pri određivanju torične osi kod izmjerene leće. U biti se radi o usavršenom i preciznijem načinu iz prvonavedenog primjera. Objektiv je u ovom slučaju promjenjivi sistem poznatih vrijednosti promatran kroz okular, sustav za centriranje.
Dva su tipa tjemenog dioptrimetra u uporabi. Subjektivni tip TD je kad se slika projicira direktno u oko promatrača, a objektivni kad se slika projicira na ekran.
Sferne/asferne leće mjerimo na način da leću postavimo u ležište TD konkavnom stranom prema dolje i gledajući kroz objektiv tražimo čistu sliku fokala okretanjem kotača mjerne skale malom brzinom. Kad se pojave fokale tada izoštrimo sliku i očitamo vrijednost u dioptrijama.
Sferotorične/asfernotorične leće mjerimo na istom principu kao i sferne/asferne, s tom razlikom da u ovom slučaju imamo dva očitanja. Prvo očitanje bliže nuli je dioptrijska jakost sfernog djelovanja, dakle za plohu koja ima zajedničku dioptrijsku jakost, a drugo očitanje je dioptrija torusa, odnosno očitanje astigmatske razlike zbrojeno sa sfernim djelovanjem. Fokale u ovom slučaju nisu točkaste već su u obliku međusobno paralelnih pravaca u oba očitanja s tim da se pojavljuje razlika u položaju pravaca za 90°. Drugo očitanje je bitno jer se na njemu postavlja os astigmatizma kod korekcije. Kako je po ISO standardu vrijednost torusa uvijek u + vrijednosti tako se kod korekcija u minus dioptriji pojavljuje to da se kao sferna vrijednost uzima drugo očitanje na koje se dodaje vrijednost torusa i na toj vrijednosti se postavlja os torusa zadane korekcije. Pritom se kod preračunavanja iz jednog načina pisanja u drugi nikako ne smije zaboraviti preračunati vrijednost osi torusa tako da se za vrijednosti od 0°-90° dodaje puni kut, za vrijednosti od 91°-180° puni kut oduzima.
Prizmatične leće su izvedene sferne, odnosno sferotorične leće s prizma dodatkom. Postupak je isti s razlikom da se kod centriranja leća sa zadanom korekcijskom vrijednošću postavlja na onaj dio tabo sheme gdje se sijeku vrijednost prizme i vodoravna, odnosno okomita os nitnog križa, ovisno o zadanoj korekciji.
Bifokalne leće dolaze iz tvornice gotovo centrirane i po pravilu bi se optički centar trebao poklapati s geometrijskim centrom tako da se kod montaže gleda segment za čitanje i po njemu ugrađuje. No, kontrola je nužna pa se ponekad ustanovi pogreška i u tom slučaju treba montirati po onom kako je izmjereno i centrirano u TD.
Multifokalne leće su u pravilu najtočnije leće s tvorničkim gravurama i oznakama. Gravure su točkice međusobno udaljene 34 mm i točno na polovici je optički centar leće. Kad se povuče linija između te dvije točke na sredini naznačimo taj centar pa ga podignemo za 4 mm u visinu okomito na liniju. Tu je pravi optički centar. Linija kroz točkice označava početak progresivnog dijela koji završava u optičkom centru dijela za blizinu 18 mm prema dolje i 2,5 mm nazalno. Kod multifokalnih leća tako možemo na osnovu izmjerene dioptrijske jačine dijela za daljinu odrediti svaki pojedini centar kao i dioptrijsku vrijednost za blizinu nakon što su skinute tvorničke oznake za montažu. Naravno da se prije montaže mora pregledati poklapaju li se markacije s gravurama. Na TD centrirati na dijelu za daljinu i odrediti daljnje položaje optičkih centara prema markacijama.
Autor:
Siniša Brnad, optičar
Sastavio i prilagodio:
Davor Stubičan