• Dioptrijski okviri, sunčane naočale i kontaktne leće
  • Očni pregledi i specijalistički oftalmološki pregledi

Suze širom otvorene

 Uloga suza u novorođene djece velika je, osobito stoga što je novorođenče, više od odraslih, izloženo pojedinim rizicima u životu

Suze su prvo sredstvo komunikacije s okolinom. Pomažu nam da izrazimo svoje želje i osjećaje. Kasnije se radije služimo riječima kako bismo dobili što želimo. To ne znači da možemo zaboraviti plakati. Znate li uopće koja je uloga suza, osim izražavanja emocija? Između naših sukobljenih pogleda, na putu od moje do vaše točke u mrežnici kojom se fiksi-ramo, ne postoji niti jedna crven-a krvna stanica koja bi normalno opskrbljivala prozirne optičke medije kisikom. Takvog primjera nema nigdje u našem organizmu! A znamo da bez kisika nema života našim stanicama. Rožnica je, dakle, jedino tkivo u našem organizmu koje normalno živi, a da nema niti jedne krvne žile u svom sustavu! Sve to zahvaljujući ulozi suza koje održavaju njezinu površinu vlažnom i bistrom, dovodeći joj kisik, svojim naplavljivanjem odnoseći otpadne produkte i prašinu te antibakterijskim djelovanjem braneći je od infekcija. S toga gledišta, odmah je jasno koliko je velika uloga suza u novorođene djece, to više što je novorođenče, više od odraslih, izloženo pojedinim rizicima u životu.

Prve opasnosti već pri porodu

Prvi je rizik, najjednostavnije rečeno, način djetetova dolaska na svijet. S dužnim poštovanjem prema majkama, novorođenče na svom putu u ovaj svijet prolazi kroz tunel pravih rasadnika bakterija, virusa i gljivica te ne može birati kojim će osjetilnim organima doći u neposredan dodir s njima. Među najizloženije se svakako ubraja vanjsko oko.

Drugi razlog posebne ugroženosti novorođenčadi su izuzetno sitne i na mjestima začepljene konstrukcije brojnih sustava "cjevčica" za odvod suza. Ti mali kanalići, zbog svoje minijaturne anatomske građe, za tren postanu neprohodni uđe li u njih sluzavi sadržaj plodne vode i/ili otpadni produkti svih sluznica kroz koje dijete prolazi za porođaja. Nisu, dakle, pošteđena niti djeca porođena carskim rezom. Mreža kanalića za distribuciju i odvod suza malog organizma ima, dakle, sve preduvjete za kolaps sustava.

Kako izgleda suzni aparat?

Ne znate li, ništa za to. Kao pravi sustav za odvođenje i ovaj je skriven, a njegovu građu znaju samo studenti anatomije uoči ispita te specijalisti za očne bolesti. Grubo rečeno, on se sastoji od žlijezde koja proizvodi suze i sustava kanalića koji ih odvode u donji nosni hodnik. žlijezda je skrivena u vanjskom dijelu gornjeg zida očne šupljine. Inercijom, tj. zakonima gravitacije, suze se iz nje slijevaju preko rožnice u unutarnji očni kut, u tzv. jezerce. Ondje gornja i donja vjeđa imaju tzv. suzne točkice kojima usisnim mehanizmom odvode suze u tzv. suznu vrećicu. Suzna vrećica smještena je u koštanoj udubini korijena nosa. Za roditelje je od najvećeg značenja upravo suzna vrećica i njezin anatomski smještaj. Tu je mjesto gdje će se od roditelja zahtijevati da provode masažu pritiskom kažiprsta te tako, s vremena na vrijeme, rasterete vrećicu od nakupljena sadržaja. Iz suzne vrećice, kroz tzv. suznonosni kanal, odvode se suze ispod donje nosne školjke. Ovo, inače običnim pregledom nevidljivo mjesto izlijevanja suza, i te kako je važno za novorođenu bebu. U najvećem broju slučajeva na tome mjestu postoji mala, nježna opna, takozvana Hassnerova membrana, koja nestaje neposredno uoči porođaja. U određenom broju slučajeva ona perzistira i nakon rođenja te je onemogućeno normalno otjecanje suza u donji nosni hodnik. Nije riječ ni o kakvoj većoj anomaliji, ali takav poremećaj izaziva nakupljanje suza i otpadnih produkata koji one naplavljuju sa sobom. Posljedica toga je da novonastale suze, koje neprestano luči suzna žlijezda, više ne mogu usisnim mehanizmom biti transportirane iz suznog jezerca u suznu vrećicu, nego se prelijevaju preko rubova vjeđa. Tada roditelji primijete tzv. suzno oko u djeteta. Sadržaj suza tijekom noći zadržava se na rubovima vjeđa i korijenu trepavica čineći suhe, žućkaste nakupine, koje posebno impresivno doživljavaju roditelji nalazeći ih ujutro na "slijepljenim" rubovima vjeđa svojih beba. Zbog prisustva bakterija sadržaj nerijetko postaje "gnojan".

Što biste učinili zateknete li takvo stanje?

Vjerojatno biste što prije pohitali odstraniti nakupine s oka prvim što vam se nađe pri ruci! To je samo djelomično dobar potez! Mnogo elegantnije i uputnije bilo bi potražiti čistu gazu, dobro je namočiti mlakom vodom te nastojati razmekšati stvr-dnuti sekret na rubovima vjeđa tijekom nekoliko sekundi, a zatim odlučnim i primjereno oštrim pokretima istom gazom skinuti sadržaj s rubova vjeđa. Izvodeći taj manevar, nježno tepajte djetetu pomirljivim tonom, ali nemojte pod svaku cijenu nastojati spriječiti plač. Novim suzama dijete će samo na najprirodniji i najuputniji mogući način ispirati svoje oko! Ako ste sami došli na tu ideju - svaka čast. Znate razmišljati medicinski.

Ako dosad niste pogriješili u pristupu rješavanju spomenutog problema u vašeg novorođenčeta, slijedi faza u kojoj ćete sigurno pogriješiti! Neka vas to ne zabrinjava! Većini liječnika i roditelja pogreška se dogodi upravo stoga što razmišljaju logično i žele na najbolji i najbrži način pomoći djetetu. Vaše logično razmišljanje je sljedeće. Postoji gnojni iscjedak iz oka, dakle prisutna je infekcija. Tradicija zapadnjačke medicine dvadesetog stoljeća nalaže da se protiv infekcije borimo antibioticima. Ne trebate biti liječnik kako biste zaključili da su u ovom slučaju potrebne antibiotske kapi i masti za oči. Posve logično razmišljanje. Pri ovom zaključku primite sve čestitke, ali konačnu odluku o liječenju ipak prepustite iskusnom specijalistu za očne bolesti.

Antibiotska mast - nikako!

Antibiotske kapi bi se još nekako i mogle tolerirati ako nisu posrijedi jaki antibiotici, ali zbog uporabe antibiotskih masti mogli biste u najblažem slučaju biti okrivljeni da radite protiv dobra svoga djeteta. Uporabom masti, slikovito rečeno, dolijevate ulje na vatru. U već začepljen ili slabije prohodan sustav dodajete supstanciju koja će svojim masnim sadržajem još više otežati prolaz suza kroz ionako kolabirani sustav uskih cjevčica. Ako su dosad i bile prohodne, nakon primjene antibiotske masti to svakako više nisu!

Unatoč mojoj kritici zdravog razuma, mnogi će protestirati, tvrdeći kako je njihovoj djeci, u spomenutom slučaju predložena terapija, znatno pomogla te da su se simptomi izgubili. To je točno. Mnoštvo namno-ženih bakterija u prepunoj suznoj vrećici potaknuli su upalu već i samim svojim brojem, iako je riječ o mikroorganizmima kojih prisutnost u malom broju ne izaziva znakove upale. Primijenjeni antibiotik ubija bakterije, smanjuje njihov broj i, prema tome, znakove upale. Djetetu je, nakon primijenjene terapije, puno bolje.

Ne treba biti posebno medicinski obrazovan kako bi se zaključilo da osnovni uzrok time nije riješen. Poboljšanje nije trajno. U najboljem slučaju traje onoliko dugo koliko se koriste antibiotski lijekovi. Nakon prestanka ukapavanja antibiotika, slijedi nova upala i to, najvjerojatnije, s drugim sojem bakterija ili istim bakterijama promijenjenih svojstava. Promijenjeno svojstvo obično znači da upala više nije osjetljiva na antibiotik koji smo dosad koristili!

Sada nas logika ponovno vodi do sljedećega pogrešnog koraka, a to je primjena novog antibiotika, jer je očigledno da stari više ne djeluje. Priča se ponavlja s novim kapima i mastima. Sva sreća što je na našem tržištu ograničen i relativno mali izbor antibiotika za lokalnu uporabu u oftalmologiji, pa cijela saga o pogrešnom liječenju vrlo brzo dobiva svoj epilog.

Pravi lijek - masaža suzne vrećice

Većinu djece upravo u ovoj fazi, kad je isprobana cijela paleta raspoloživih antibiotika, dobivaju na liječenje specijalisti za dječje očne bolesti. Oni tada čine, prema vašoj logici stvari, posve nelogičan potez. Umjesto da iz ladice izvade čudotvoran lijek koji uništava sve otporne bakterije nagomilane u oku vašeg djeteta, ukidaju bilo kakve antibiotske kapi, zabranjuju da u sljedećih godinu dana pomislite na postojanje antibiotskih kapi za oko i predlažu, prema vašoj procjeni, pravi teror nad okom vašeg djeteta: masažu suzne vrećice kažiprstom ruke. I to ne baš previše poštednom jačinom pritiska. Ma koliko vam se to činilo nelogi-čnim, znajte da je jedino što trenutačno možete učiniti za dobrobit vašeg djeteta.

Masažom suzne vrećice praznite njezin sadržaj kroz suzne točkice gornje i donje vjeđe, a time ujedno uklanjate medij koji pogoduje razmnožavanju bakterija. Dakle, uklanjate jedini razlog učestalih infekcija oka vašeg djeteta! Tijekom toga manevra može se dogoditi da u suznoj vrećici toliko poraste tlak da jednostavno spontano dolazi do otvaranja završnog kraja suznonosnog kanala u području ispod donje nosne školjke, a to ujedno znači ozdravljenje!

Kada je potreban liječnički zahvat?

Ne dogodi li se, pak, ovo "spontano" ozdravljenje tijekom iduća dva do tri mjeseca upornog provođenja terapije, prelazi se na agresivniju fazu liječenja. Tupom iglom liječnik ulazi u područje suznih kanalića i uštrcava mješavinu lijeka u suzne puteve, nastojeći isprati njihov sadržaj te otvoriti membranu na kraju donje nosne školjke. Zahvat se izvodi bez opće anestezije i za roditelje izgleda prilično dramatično. Međutim, izvodi li se pažljivo, moglo bi se reći da dijete prije osjeća neugodu negoli bol. Nastojte zanemariti plač djeteta u tom trenutku, jer je on izazvan strahom od neizvjesnosti neugodna događaja, a ne bolovima.

Ne postignu li se zadovoljavajući rezultati ovom metodom, prelazi se na tzv. sondiranje suznih puteva uskom zašiljenom sondom. Većina liječnika ovaj će zahvat izvoditi u kratkotrajnoj općoj anesteziji. Treba istaknuti da će se neki odlučiti i za lokalno ukapavanje anestetika ili pak za lokalnu anesteziju, što apsolutno ovisi o procjeni liječnika. Jednako tako, pojedini liječnici prakticiraju prisutnost roditelja tijekom zahvata, a drugi se odlučuju isključivo na sondiranje u operacijskoj sali, bez roditelja. To je doista stvar osobnog iskustva liječnika i stava roditelja.

Nakon zahvata, roditelj će dobiti upute o liječenju kod kuće. Sada se obvezno uključuju antibiotski lijekovi za lokalnu primjenu. Operativni zahvat u potpunosti opravdava njihovo korištenje. 

Što ako ne provedemo pravovaljano liječenje?

Na kraju ostaje pitanje: što se može dogoditi ako ne pristupimo pravovaljanom liječenju ove naizgled banalne anomalije? Prvo što će se dogoditi jest upala suzne vrećice koja postaje veličine manjeg lješnjaka, crvena i bolna na pritisak, te puna gnojnog sadržaja koji se može spontano isprazniti pri čemu jednostavno prsne! U tom trenutku ne može se pristupiti opisanim metodama liječenja jer bi to izazvalo daljnje širenje upale. Mora se liječiti sustavnim i lokalnim antibioticima sve do prestanka znakova upale, što je ponekad dugotrajan proces.

Druga je mogućnost da se upala proširi na okolne strukture oka, pa tako nastaje upala cijele očne šupljine. Takvo stanje može ugroziti organ vida, a proširi li se upala putem krvnih žila do moždanih ovojnica, izravno je ugrožen život djeteta!

Treće što se može dogoditi zanemari li se liječenje suznih putova jest to da upala anatomskih struktura ovog organa prijeđe u kroničan oblik. To jednom riječju znači da na sluznicama suznih kanalića ostaju trajne i nepopravljive promjene koje će se manifestirati tijekom cijelog života. Operacije, kojima će se odrasli čovjek morati podvrgnuti zbog nemara roditelja tijekom njegova djetinjstva, mnogo su agresivnije i upitna uspjeha. želite li to priuštiti svome djetetu?

Autor: mr. sc. Vesna Augustinović, dr. med., spec. oftalmolog, ravnateljica Očne poliklinike Salmoiraghi & Vigano

Test lijevi banner 1 Test lijevi banner 2 Test lijevi banner 3 Test lijevi banner 4

Proizvod (Kom: ) je dodan u košaricu.