• Dioptrijski okviri, sunčane naočale i kontaktne leće
  • Očni pregledi i specijalistički oftalmološki pregledi

Suze

U kliničkoj se praksi javlja sve veći dijapazon očnih smetnji uzrokovanih poremećajima suznog filma – tankog sloja tekućine na površini rožnice, čija je debljina nakon treptaja 9 µm i smanjuje se na 4 µm neposredno prije slijedećeg. Zbog toga se sindrom suhog oka (ili sindrom disfunkcije suza) definira kao multifaktorijelna bolest suza i površine oka koja rezultira simptomima neudobnosti, poremećaja vida te nestabilnosti suznog filma, sa mogućim oštećenjem površine oka.

Pažljiva je analiza suznog filam otkrila da je nedostatno opisati ga kao trilaminalni sloj – gornji lipidni, srednji vodeni i tik uz rožnicu mucinski sloj - već da je bitno složenije strukture i drugačijih međuodnosa u slojevima.Time su suze, u glavnoj i osnovnoj funkciji oka, onoj da vidi, dobile delikatniju i složeniju ulogu.

Lipidni sloj, debljine 100 nm potječe iz modificiranih lojnih žlijezda i sprečava prelijevanje suza preko rubova vjeđa; vodeni sloj potječe od suzne žlijezde, najdeblji je – 6,5 do 7,5 µm, a mukoznisloj igra ulogu u obrani od infekcije jer sadrži mnoštvo imunoglobulina.

Gotovo fiksna kombinacija vode, elektrolita, proteina i drugih mikroelemenata upućuje na to da svaki poremećaj u organizmu koji mijenja sadržaj tjelesnih tekućina može utjecati i na poremećaj suznog filma, što je sadržano u ranije navedenoj definiciji o multifakorijelnosti. Dijapazon je tih bolesti širok: dijabetes, autoimune bolesti, bolesti štitnjače, dizbalansi spolnih hormona, onih nadbubrežne žlijezde, hipertenzije, malapsorpcije itd…

Prozirnost i pravilna svedenost rožnice od presudne su važnosti za dobru vidnu oštrinu koja uvelike ovisi o kvaliteti suza jer bez treptanja, rožnica ne bi bila prozirna. Zbog toga sve više oftalmologa smatra da su suze visokospecijalizirani integralni dio površine rožnice čija nestabilnost ne uzrokuje samo subjektivne smetnje, već mijenja optička svojstva oka.To znači da pacijenti uobičajenim simptomima suhog oka (iritacija, pečenje, osjećaj pijeska) sve češće dodaju i nestabilnost slike. Najčešće to povezuju s pogrešnom dioptrijom i u konačnici ih je teško uvjeriti da je upravo disfunkcija suznog filma uzrok nedostatne i nestabilne vidne oštrine budući da se svjetlo, koje ulazi u oko, lomi o površinu suznog filma i tako utječe na refrakciju oka.

Stabilnost suznog filma je najznačajnija za njegovu funkciju, ovisi o kvaliteti, kvantiteti te omjeru komponenti u njemu, a mjeri se vremenom potrebnim da se na mikroskopu uoči prekid njegovog kontinuiteta (pucanje) na rožnici. U normalnim uvjetima oko trepne prije no što dođe do opisane destabilizacije suznog filma, ali ako postoji prebrzo isparavanje ili je nedostatna produkcija suza, film puca puno ranije i uzrokuje niz lančanih poremećaja i subjektivnih simptoma.

Produkcija se suza s godinama smanjuje i mijenja kvaliteta suznog filma, što zbog upalnih promjena u suznoj žlijezdi, što zbog utjecaja okoline i radnih navika. Gotovo su sva istraživanja pokazala da je najveća učestalost ovih problema u populaciji oko 55 godine života, a tri puta je učestaliji u žena. Iako većina istraživanja ne spominje fluktuacije vezane za godišnja doba, ipak najveći problemi nastaju tijekom boravka u klimatiziranim prostorijama ljeti. Problemi se potenciraju ako su istovremeno udruženi s gledanjem u zaslon računala kada se i do 5 puta rjeđe trepće što uzrokuje bržu evaporaciju suza.

Osim osjećaja stranog tijela, peckanja, bolnog svrbeža, osjećaja da vjeđe prelaze preko rožnice na suho, iritacije , crvenila, izobličenja slike i zamagljenja vida javlja se svojevrstan paradoks: čini se da je suza previše jer se prelijevaju preko ruba vjeđa. Objašnjenje je slijedeće: rožnica preko svojih završetaka živčanih ogranaka u suznu žlijezdu šalje poruke za pojačano lučenje suza kako bi isplahnula oko. Taj odgovor ekvivalentan je onom na prisutnost stranog tijela u oku. Sindrom pojačana suzenja oka učestaliji je u slučajevima u kojima je hlapljenje suza s površine rožnice patološki ubrzano.

Svjetloplahost ili fotofobija je još jedan od paradoksalnih pojava vezanih uz suho oko i jedan je od najčešćih očnih nelagoda kod žena u klimakteriju. Podrazumijeva netoleranciju oka na svjetlost. Također je injicira mikrooštećenje površine rožnice koja tada putem svojih živčanih završetaka šalje pojačane impulse prema stražnjem segmentu oka. Ne treba smetnuti s uma da neki medikamenti uzrokuju fotofobiju ometanjem rada mišića koji regulira otvor zjenice, koja tada propušta velike količine svjetla (amfetamini, antihistaminici, kanabis, kokain, atropin, skopolamin, strihnin itd.) Ovo može biti i prvi znak mnogo ozbiljnijih poremećaja (meningitis, moždani udar, epi-napad) koji prelaze okvire popratnih pojava.

Put do dijagnoze obično počinje testom po Schirmeru kojim se mjeri produkcija suza, ali ne i njihova kvaliteta. Budući da je riječ o složenoj ulozi slojevite zaštitne barijere na površini rožnice, a u svjetlu novije definicije, potrebna je precizna i sveobuhvatna dijagnostika. Od ključne su važnosti anamnestički podaci i pregled oka pod biomikroskopom. Pri pregledu oftalmolog će se poslužiti metodom bojanja suznog filma radi uočavanja trenutka nastanka defekta na rožnici.

Dodatni čimbenici rizika:

  • meke kontaktne leće mogu pogoršati smetnje jer u oku djeluju poput spužve za vodu, naročito one s većim sadržajem vode.
  • kirurškim zahvatima uklanjanja dioptrije privremeno se oštećuju završeci živčanih vlakana čiji je integritet bitan za fiziologiju rožnice i oka u cjelini.
  • upotreba antihipertenziva, diuretika, kardiovaskularnih lijekova i psihofarmaka (uključivo antidepresiva) i antihistaminika također može pogoršati tegobe.

Liječenje: lokalno nanošenje umjetnih suza –po mogućnosti bez konzervansa koji može dodatno destabilizirati suzni sloj, u većini slučajeva može ublažiti tegobe, ali ne uklanja osnovni uzrok. Naime, specifična antitijela koja sadržavaju suze ne mogu se sintetizirati, odnosno kapi nisu jednako kvalitetan i specifičan nadomjestak, jer ne posjeduju „individualnost" vlastitih suza. Često se u terapiju moraju uključiti i antibiotske ili steroidne kapi u slučajevima kada je defekt suznog filma izazvao upalu i infekciju rožnice, a to dugoročno može imati nuspojave. Vlažeći površinu rožnice, umjetne suze normaliziraju ravnotežu elektrolita pa se oko minimalno iritira. Osim medikamentoznog liječenja, treba izbjegavati suhi sobni zrak tjekom zimskih perioda grijanja, jaku toplinu koja ubrzava hlapljenje suza, sušilo za kosu, zadimljenje porostorije, vjetrovito vrijeme, agresivnu šminku (naročito tuš za oči). Što se tiče prehrane, podrazumijeva se odgovarajuća hidratacija organizma, a rezultati nekih preliminarnih istraživanja pokazuju da učestalije konzumiranje masnije ribe, poput tune i lososa, pomaže ublažavanju simptoma. O mehaničkom zatvaranju odvodnih suznih kanalića ili kirurškom zatvaranju vjeđa odlučuje oftalmolog u krajnje bizarnim slučajevima patološkog razvoja bolesti.

Autor: mr. sc. Vesna Augustinović, dr. med., spec. oftalmolog, ravnateljica Očne poliklinike Salmoiraghi & Vigano

Test lijevi banner 1 Test lijevi banner 2 Test lijevi banner 3 Test lijevi banner 4

Proizvod (Kom: ) je dodan u košaricu.