• Dioptrijski okviri, sunčane naočale i kontaktne leće
  • Očni pregledi i specijalistički oftalmološki pregledi

Načini ugradnje naočalnih leća

Nakon centriranja na red dolazi montaža u zadani okvir.

Okvire dijelimo na pune, na nylor i na bušenje.

One puneprema materijalu na plastične i metalne ili one od egzotičnijih materijala pout kornjačevine, roževine ili plemenitog drva. Kod ovakvih okvira karakteristično je da je leća smještena cijelim zadanim opsegom u okularu okvira.

Kod okvira na nylor karakteristično je da je leća jednim dijelom opsega smještena u okular, a drugi dio obojmljuje tanka nylonska nit. U ovu grupu spadaju i metalni okviri vrlo tankog ruba koji ulazi u utor ubrušen u rub leće.

Okviri na bušenje u nekim slučajevima i nisu pravi okviri jer umjesto klasičnog okvira nosači takve konstrukcije su naočalne leće. Svaka takva leća ima izbušene rupe kroz plohe ili čak u rubu kroz koje prolaze nosači na temporalnom i nazalnom dijelu. U nekim slučajevima postoji okvir kao nosač na kojem postoje spojna mjesta. Bitno je da karakteristika ove vrste naočala jest spoj putem rupa izbušenih kroz plohe leće.

Ugradnja u pune okvire  

Zadani okvir prije ugradnje treba prekontrolirati. Kontrola je potrebna da bi se utvrdilo ima li ikakvih vidljivih oštećenja bilo na samom okviru bilo na spojevima. Nako toga se pregledava položaj okulara i krilaca (ručkica) i po potrebi se nepravilnost otklanjaju prilagođavanjem.

Nakon toga pristupa se skeniranju okvira. Taj se dio odvija u skeneru – uređaju koji ocrtava oblik okulara i prenosi ga ticalom u 3D formu prikazanu na ekranu stroja ili istog tog uređaja na dijelu gdje se odvija centriranje. Tako ocrtana forma okulara na ekranu ima pozicije za razmak zjenica, visinu centra, položaj i visinu segmenta bifokala, odnosno multifokala. Oznaka optičkog centra leće postavlja se u sjecište pozicija razmaka i visine. Pritom se pazi na položaj dviju pomoćnih oznaka jer one moraju biti položene po liniji razmaka ukoliko se radi o toričnim ili drugim specijalnim lećama kod kojih se mora voditi računa o položaju osi.

Nakon toga se leća učvršćuje ljepenkom zajedno s plastičnim nosačem, koji je jednim dijelom s posebno dizajniran prema utorima na glavi brusne osovine, te se ulaže u stroj za brušenje u za to predviđeno mjesto. Utori na glavi i plastičnom nosaču konstruirani se tako da se ne bi dogodilo okretanje leće za vrijeme brušenja zbog sile trenja.

Podaci o obliku okulara prenose se s skenera u stroj. Na ekranu stroja, među ponuđenim opcijama, odabiremo one koje odgovaraju materijalu od kojeg je leća izrađena, tip fazete, sili pritiska na brusnu ploču (ovisno o materijalu leće) i konačnu veličinu izbrušene leće. Uključujemo stroj i nakon brušenja leću vadimo van. Često puta potrebno je na izbrušenoj leći napraviti sigurnosnu doradu, zaštitnu fazetu s konkavne, a ponekad i s konveksne plohe. Nju radimo na ručnom finom brusu.

Kod plastičnih okvira, prije umetanja leće, okvir se lagano zagrije do stanja blage savitljivosti te se ubacuje leća tako da krenemo s temporalne strane umetanjem fazete u okular, zatim na nazalnom dijelu kod mosta i na kraju završimo s nazalnim dijelom dolje. Ukoliko leća glatko ulazi u okvir , a okvir nigdje nije izvitoperen, prelazimo na ugradnju druge leće.

Kod metalnih okvira, izbrušenu leću postavljamo tako da prvo popustimo odvijačem vijak na spoju okulara i zatim krećemo od temporalnog ka nazalnom dijelu gore opisanim postupkom te stegnemo spoj. Tako umetnuta leća, ukoliko je izbrušena veličina odgovarajuća, ne smije se pomicati i ne smije imati napetosti jer povećana napetost može za posljedicu imati puknuće okvira ili napuknuće leće. Napetost u leći mjeri se tenziometrom, aparatom koji u postolju ima izvor svjetlosti, a na vrhu polarizirani filter. Postavljanjem montiranog okulara s lećom vide se mjesta na okularu na kojima je povećan pritisak. Povećan pritisak se eliminira smanjenjem veličine takve prevelike leće za neku vrijednost na cjelokupni njen promjer.

Završetkom ugradnje jedne leće, a kod novih okvira je to po pravilu uvijek desna, cjelokupni postupak ponavljamo s drugom lećom uz eventualne izmjene evidentirane u prethodnom postupku. Ukoliko je izbrušena premala pa se miče u okularu, moguće ju je pomoću silikonske trakice, koja se postavlja između leće i okvira u utor, učvrstiti. Takvu radnju potrebno je izbjegavati jer pri normalnim naprezanjima naočala u toku nošenja takva leća može ispasti.

Posljednja radna operacija prije izdavanja naočala jest prilagođavanje. Gotove naočale potrebno je izravnati i dovesti ponovno u početni simetričan položaj. Naočale ostavimo uz rub stola, okrenemo ih bazom prema sebi i položimo naopako. Pravilno prilagođena baza je blago savijena tako da prati zakrivljenje lica. Krilca su međusobno simetrična, vrlo blago povijena prema unutra s krajevima postupno savinutim pod kutem od četrdesetak stupnjeva od stola, da blago prate oblik ušne školjke, te položena na stol da oba dodiruju površinu. Ukliko jedan ili više parametara ne zadovoljava uvjete, prilazi se daljnjem prilagođavanju takvih dijelova putem grijanja okvira, odnosno savijanjem pomoću specijaliziranih alata. Opće prilagođavanje okvira odgovara većini korisnika, ali uvijek postoje ljudi kod kojih je dodatno prilagođavanje, zbog nepravilnosti nosa ili nejednolikog položaja ušiju, potrebno.

Ugradnja u okvire na nylor

Okviri na nylor su najčešće od metala, iako mogu biti i plastični ili u kombinaciji metala i plastike. Neki od njih mogu biti kombinacija većeg dijela na nylor a manjim dijelom na bušenje.

Postupak skeniranja oblika je složeniji no u punih okvira. Poželjno je imati gotovu tvorničku šablonu za dotični model, no u slučaju da je nemamo koristimo probnu leću s okvira kao šablonu. Da bi ona bila model za šablonu, potrebno je na nju ucrtati os. To se radi da se okvir prisloni uz ravan rub stola,  tako da se gleda rub kroz naočale, i označi se na probnoj leći. Zatim se probna leća postavi u skener i namjesti se tako da se zacrtana os poklopi s osi na skeneru. Učvrsti se ljepenkom kao da učvršćujemo leću i kao takva postavi se u segment za kopiranje. Uključimo skeniranje i oblik s veličinim će biti skeniran.

Na ekranu se unose opcije položaja leće, D ili L, i širina mosta. Leću centriramo u TD na zadanu korekciju i označenu centriramo na zadani razmak zjenica i visinu. Brušenje leće se izvodi na isti način kao i kod punih okvira s razlikom da uvijek kao tip fazete ide ravna umjesto šiljate, s poliranjem ili bez, uz obaveznu laganu zaštitnu fazetu. Neki strojevi imaju kao opciju ubrušavanje utora pa se kod takvih odmah određuje širina, dubina i položaj utora. U suprotnom utor izrađujemo na posebnom stroju, a potrebne parametre određujemo ručno.

Nakon izrade utora, obrađena leća se montira u okvir tako da se dio leće, koja stoji na čvrstom dijelu okvira, postavlja u utor na okviru a na slobodni dio se navlači nylonska nit pomoću plastične trake tako da se nit malo rastegne da bi sjela u načinjeni utor na leći i čvrsto obujmila leću. Leća se nakon pravilne ugradnje ne smije micati jer može ispasti prilikom normalnih naprezanja kod nošenja naočala. Isto tako mora se izabrati dovoljno debela leća od plastičnih materijala radi povećane otpornosti na lom i lakše obrade.

Prilagođavanje gotovih naočala odvija se slično kao i kod punih okvira uz veću pažnju i najčešće sa specifičnim alatima. Prilagođene naočale trebaju odgovarati gore navedenim specifikacijama.

Izrada naočala na bušenje

Specifičnost ove vrste naočala jest njihov neprimjetan izgled na glavi što ih čini izuzetno poželjnim kod nosioca. Prijašnji tipovi su konstrukcijski bili bazirani samo na standardne plastične leće što je rezultiralo česti lomovima na mjestima gdje su rađeni spojevi. Razvojem plastičnih masa u optičkoj industrji stvoren je niz novih materijala koji su bitno otporniji na lom ali i optički prihvatljivi za korisnika. Tako je polikarbonat svojevremeno unio pravu revoluciju jer je to bio odgovor na čvrstoću, ali nije bio adekvatan što se optičke strane tiče da bi u potpunosti zamijenio sve vrste leća. Danas je odličan odgovor na čvrstoću i izgled materijal trivex, opički dobar ali nije za visoke dioptrije. Leće od ovakvih postojanih osobina lako se obrađuju pa su se u svakodnevnoj praksi pokazale kao dobar odabir za određenu situaciju.

Šablona po kojoj se uzima oblik trebala bi biti tvornička, no neki put se moramo poslužiti samo sa demonstracijskim lećama pa nema većih problema kod skeniranja oblika jer su dobre čvstoće. Os zacrtavamo na jednostavan način s ravnim rubom, no valja pripaziti na točnost zacrtavanja tako da u konačnoj kontroli osi preko oba okulara nema odstupanja. Skeniramo ispravnu šablonu i možemo pristupiti dobro poznatom procesu centriranja leće u oblik okulara.

Brusimo u stroju na programu za polikarbonat, dakle prvo ide brušenje na suho pa na mokro za dobivanje oblika pa poliranje. Redovito se koristi ravna fazeta s tim da se na finom brusu radi zaštitna fazeta na suhoj plohi bez vode radi potpunog odbacivanja dijelova plastike koji ostaju.

Na izbrušene leće zatim zacrtavamo položaj rupica preko šablona, odnosno demo leća, te kontroliramo njihovu simetričnost preklapajući korekcijske leće jednu uz drugu konkavnim plohama. Postupak valja ponavljati sve dok rupice nisu potpuno preklapajuće.

Nakon toga pristupamo bušenju zacrtanih rupica svrdlima potrebnih promjera, kako okvir zahtjeva. Bušenje treba izvoditi pažljivo da bi se izbjegla sva moguća oštećenja. Bušilica u ovom slučaju treba imati čvrsto postolje sigurno od klizanja. Svrdla se ne smiju okretati brže od 2000 okretaja jer velike brzine dovode do pojačanog trenja pa time i do povećane topline na tako maloj površini a rezultat je zagrijavanje leće i zaštitnih slojeva i kao konačno oštećenja oko rubova rupica.

Obrađene leće spajaju se na nosače, odnosno na most i krila pomoću vijaka. Između vijka i leće potrebno je staviti plastične podložne pločice kako bi se leća što manje izložila riziku trenja s metalom pa tako i oštećenja ili pucanja.  Na kraju se takav sklop steže maticom ali ne prečvrsto zbog pucanja. Maticu osiguramo blokerom protiv odvrtanja, a to može biti neko od UV ljepila i prozirnim lakom. Bitno je da ta sredstva ne dođu u doticaj s lećom.

Spajanje leća može biti i na neki drugi sistem, kao npr. na čepove. Princip je isti samo što umjesto vijaka i matica u rupe ulaze dvostruki čep s jedne a metalni zaptivač na krilu, odnosno mostu s druge strane. Takav sklop je također postojan ali za njegovu točnu izradu potreban je strogo namjenski alat.

Autor: Siniša Brnad, optičar - Salmoiraghi&Vigano optika

Test lijevi banner 1 Test lijevi banner 2 Test lijevi banner 3 Test lijevi banner 4

Proizvod (Kom: ) je dodan u košaricu.