• Dioptrijski okviri, sunčane naočale i kontaktne leće
  • Očni pregledi i specijalistički oftalmološki pregledi

Materijali i zaštitini slojevi

Staklo je najstariji materijal za izradu naočalnih leća i kao takav poznat još iz davnina. Vremenom je evolucija u izradi dovela do različitih vrsta stakla pa samim time i do različitih svojstava same gotove leće i time omogućila ekspanziju i produkciju naočala. Danas je staklo u smislu produkcije naočalnih leća minoran element zbog svoje težine i krhkosti u odnosu na plastične materijale koji su u kratko vrijeme po većini svojstava dostigli staklo, a u nekim segmentima i prestigli.

Plastični materijalisu po svom sastavu polimeri. Odlikuje ih mala specifična težina u odnosu na staklo, povećana otpornost na lom, ali i smanjena otpornost na površinska oštećenja. Zbog toga su s razvojem organskih materijala razvijani i zaštitni slojevi protiv grebanja. Ti zaštitni slojevi su bazirani na silikatnoj osnovi i u pravilu pružaju otpornost na ogrebotine slične staklu. Ujedno su i prilagodljivi savijanju leće pa teško pucaju. Kemijski nisu posve inertni pa je potrebna pažnja pri čišćenju da se ne bi nekim reaktivnim sredstvom (npr. aceton, benzin i sl.) oštetila površina leće. U današnje vrijeme gotovo standardni dio svake naočalne leće je antirefleksni sloj. U biti je to više slojeva koji svojom različitom debljinom djeluju poništavajuće na spektar vidljive svjetlosti i to svaki sloj svojom debljinom ponaosob na određenu valnu duljinu. Na taj načim se bitno smanjuje ostatna refleksija s površine naočalne leće i za rezultat ima bitno veću propusnost svjetla u oko, čistu i oštru sliku bez sjena danju, pogotovo noću i lošijim svjetlosnim uvjetima, i kao možda presudan faktor kod gotovih naočala, ljepši estetski efekt zbog povećane prozirnosti.

Da bi takav sloj besprijekorno radio svoj zadatak mora biti čist i neoštećen. Svako prljanje površine uzrokuje jače prelamanje svjetlosti na tom dijelu pa se događa jače blještanje i zamućenje postaje vidljivo više no u leće bez antirefleksnog sloja. Isto tako svako površinsko oštećenje za posljedicu ima trajno zamućenje slike na tom dijelu koje izuzetno smeta korisniku naočala.

Još se jedan sloj u posljednje vrijeme stavlja na površinu leće. To je hidrofobni ili lipofobni sloj. Princip funkcioniranja tog sloja je da površinu leće učini izuzetno glatkom da bi se na najmanju moguću mjeru smanjili negativni električni naboji i tako površina učinila ne prijanjajućom za molekule prljavštine ili vode. Čišćenje takvih leća je lakše i površina ostaje duže čista.

Svaki tip dioptrijske leće može se obojati nekom od fizioloških ili modnih boja.

Kod mineralnih se radi o procesu metalizacije, odnosno vakuumskom naparivanju, konkavne strane leće metalnim oksidom. Boja koja se najbolje dobije je smeđa, mada se može raditi siva kao i zrcalni efekt ili gradual.

Kod organskihleća proces je jednostavniji. Leća bez zaštitnih slojeva uranja se na neko određeno vrijeme u otopinu zadane boje i zatim suši pa se dalje obrađuje zaštitnim slojevima. Takve boje su postojane. Kod nanošenja oksida na leću radi postizanja zrcalnog efekta ne radi se u potpunom vakuumu pa samim time i ti slojevi nisu postojani.

Svaka leća, obojena ili neobojena, ima potpunu UV-zaštitu.

U novije vrijeme izrađuju se polarizirane leće kao zaštitne naočalne leće. Polarizacija kao pojam i nije nov, no izrada jest. Pojava polariziranog svjetla javlja se u slučajevima kad se sunčevo svjetlo reflektira u jednom smjeru od glatkih površina (staklo, voda, led, snijeg i sl.) i rezultat je neugodno blještanje pa mijenjaju percepciju boje, kontrasta i oblika. Posebno konstruiran rešetkasti filter ukomponiran u strukturu leće odvaja nepotrebne vodoravno odbijene zrake svjetla koje izazivaju takvo blještavilo i krajnji rezultat je jasnija, kontrastnija i bojom bogatija slika, ugodnija za korisnika.

Fotoosjetljive leće imaju za svojstvo promjenu svoje obojenosti ovisno o okruženju u kojem se nalaze. Pod utjecajem sunčevog svjetla i UV-zračenja potamnjuju, a bez njega posvjetljuju. Princip rada je da srebrni halogenidi osjetljivi na svjetlost uzrokuju tamnjenje leće, a reverzibilizatori rade povrat srebrnih halogenida u početno stanje. Kod mineralnih leća proces se odvija u samoj masi leće pa se kod većih dioptrija javljaju područja jače zatamnjenosti gdje je leća deblja. Kod organskih se proces odvija u jednolično nanesenom sloju na površini leće tako da je potamnjenje jednolično i estetski prihvatljivo. U odnosu na mineralne, početno stanje osvijetljenosti je bliže nuli dok krajnje stanje osvjetljenosti iznosi cca 80 %. Vrijeme reakcije, kako potamnjenja tako i posvjetljenja, je također bitno brže. Fotoosjetljivost u organskih leća nije u velikoj mjeri ovisno o temperaturi za razliku od mineralnih. Ukoliko se fotoosjetljiva leća nađe pod suncem a ispod stakla, tada one neće potamniti u onoj mjeri kako je tvornički deklarirano nego manje i sporije jer je djelomično ili potpuno blokiran dotok UV-zračenja pa one iz tog razloga nisu pogodne za vozače.

Autor: Siniša Brnad, optičar - Salmoiraghi&Vigano optika

Test lijevi banner 1 Test lijevi banner 2 Test lijevi banner 3 Test lijevi banner 4

Proizvod (Kom: ) je dodan u košaricu.